Literatura u pustinji realnosti
Kako govoriti o suvremenom trenutku?
RK LINKS u saradnji sa Qendra Multimedija iz Prištine i Udrugom Kurs iz Splita organizuje šesti po redu Međunarodni književni festival – polip, Priština, 13–15. maj 2016.
Iako se svi stanovnici europskog kontinenta jedva mogu sjetiti perioda u kojem nije bila neka kriza, a stanovnici bivše Jugoslavije dodatno se sjećaju i užasa rata, izbjeglička kriza zadnjih mjeseci i paralelna kriza ustrojstva Europske Unije - npr. grčka kriza i kriza eura, prijetnja Brexit-om u Velikoj Britaniji, strah od građanskog rata u Poljskoj (izgovorio ga je Lech Wałęsa), kriza Dublinskog i Shengenskog sporazuma - stvaraju mučan dojam da se radi o vrlo ozbiljnoj krizi.
Pojavljuju se mrzitelji Zapada i zapadnih vrijednosti poput demokracije i ljudskih prava, kao i lažni branitelji Zapada, koji tvrde da ga brane od islamizacije tako što se zalažu za proganjanje stranaca ili za dovođenje vojske na granice Europske Unije. Zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka, koje su nakon pada berlinskog zida pohrlile ka Zapadu, sad mu okreću leđa i zatvaraju se pred izbjegličkom krizom, a napuštaju i njegove demokratske i slobodarske vrijednosti. Porast religioznosti i moći religioznih institucija, te jačanje terorizma koji se poziva na religiju, dovode u pitanje i sekularizaciju, na kojoj su utemeljena moderna europska društva. Istodobno se mobiliziraju različite snage civilnog društva, kao i intelektualci i umjetnici. Bez rada volontera izbjeglička kriza bi odavno prerasla u nesagledivu katastrofu.
Područje bivše Jugoslavije, preko kojeg prolazi i tzv. „balkanska izbjeglička ruta“; na neki način je područje intenzivnih sudara ovih kriza, koje danas potresaju cijelu Europu. Ovo područje je zanimljivo, jer su na njemu koncentrirani neki od najvažnijih fenomena današnje Europe: Iskustvo izbjeglištva i (re)socijalizacije izbjeglica; postsocijalistička tranzicija; nacionalizam i populizam kao poluge za vođenje politike.
Istodobno, područje bivše Jugoslavije je mjesto dodira najmanje dva značajna povijesna imperijalizma (austro-ugarskog i osmanskog), a kad se govori o ratovima na Bliskom Istoku ili o krizi u arapskom svijetu danas, često se govori o posljedicama različitih imperijalizama, pa bi bilo zanimljivo usporediti suvremene diskurse na ove teme. Dok je npr. na europskom Zapadu raširena kritična svijest o imperijalističkim i kolonijalističkim politikama vlastitih zemalja, koja doduše ne uspijeva promijeniti politiku ovih zemalja, postavlja se pitanje koliko su kritično misleći autori npr. u Turskoj ili u Rusiji svjesni imperijalističke prošlosti svojih zemalja, a čiji se obrasci izgleda opet ponavljaju, kao i oni zapadni.
S druge strane, u Jugoslaviji su tijekom njezinog trajanja, i tijekom njezinog raspada, svi imali poziciju „žrtve“, a nitko poziciju „krivca“. U kojoj se mjeri to danas događa u kriznim područjima iz kojih dolaze izbjeglice? I uopće: Koje estetske, etičke i političke vrijednosti izbjeglice unose u polifoniju europskih glasova? I da li smo ih sposobni razumjeti?
Na složena pitanja nema jednostavnih odgovora. Možda je stoga umjetnost u svim svojim vidovima najpozvanija da kroz svoje izričaje reagira na suvremeni trenutak. Budući da svako pojednostavljenje neminovno vodi u površnost, koja je izrazito pogodna za ideološke manipulacije, pitanje je da li su moguće literarne reakcije na krizu i literarna obrada ovakvih tema, a koja bi bila oslobođena pojednostavljivanja – dakle primjerena književnom postupku? I ako postoji, koliki su danas izgledi da se uopće čuje i razumije diferenciran glas?
